Javna vatrogasna postrojba Grada Ivanić-Grada

Energetska obnova javna vatrogasna postrojba
DSC_0038_1200x800
DSC_0961
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
1P1A8442
U Ivanić-Gradu se održava druga zajednička vježba u sklopu projekta ENRAS - 1P1A5317
U Ivanić-Gradu se održava druga zajednička vježba u sklopu projekta ENRAS - 1P1A5391
13340082_1133160833411954_1865324335775959536_o
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
prethodna
sljedeća
Shadow
POVIJEST VATROGASTVA U IVANIĆ-GRADU

Dobrovoljno vatrogasno društvo Ivanić-Grad – najstarije je društvo u Gradu i jedno od najstarijih u Republici Hrvatskoj. Na sjednici Gradskog magistrata 9. kolovoza 1889. godine raspravljalo se o potrebi osnivanja Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva. Društvo je počelo sa radom 31. kolovoza 1892. godine, kada su na privremenoj glavnoj skupštini izglasana Pravila društva (današnjim rječnikom Statut), koja je 29. rujna 1892. godine potvrdila Kraljevska hrvatsko-dalmatinska vlada u Zagrebu.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Ivanić-Grad – najstarije je društvo u Gradu i jedno od najstarijih u Republici Hrvatskoj…

 

Otac hrvatskoga vatrogastva Đuro (Gjuro) Stjepan Deželić rođen je u Ivanić-Gradu 25. ožujka 1838. godine…

Razvojem INA-e i postepenim uvođenjem novih tehnologija gašenje požara postaje sve složenije i zahtjevnije…

POČETAK VATROGASTVA U IVANIĆ-GRADU

Dobrovoljno vatrogasno društvo Ivanić-Grad – najstarije je društvo u Gradu i jedno od najstarijih u Republici Hrvatskoj. Na sjednici Gradskog magistrata 9. kolovoza 1889. godine raspravljalo se o potrebi osnivanja Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva. Društvo je počelo sa radom 31. kolovoza 1892. godine, kada su na privremenoj glavnoj skupštini izglasana Pravila društva (današnjim rječnikom Statut), koja je 29. rujna 1892. godine potvrdila Kraljevska hrvatsko-dalmatinska vlada u Zagrebu.

Temeljem tih podataka, 1892. godina uzima se kao godina utemeljenja Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva Ivanić. Utemeljenje Društva svojim su prilozima potpomogli: biskup dr. Juraj Posilović, Solomun Hiršl, Heinrich Hiršl, paroh Miran Nikolić iz Pakraca, Imovna Općina Križevačka, Osiguravajući zavod ,,Croatia”. Prema pravilima Društva gasioci su se dijelili u 3 grupe: penjači, štrcari, čuvari. Vatrogasni dom je sagrađen početkom XX. stoljeća na zemljištu koje su darovali Đuro Rubetić i Dragutin Megla.

Osnivanjem Društva nabavljena su puhačka glazbala i odore za glazbenike, jer je iz zapisa u Školskoj spomenici 1893./1894. godine čitljivo: “… škola opet usrećena posjetom velikog župana, presvijetlog gospodina dr. Milutina Kukuljevića Sakcinskog, … samo je ovaj put svečanost dopunjena nastupom Vatrogasne limene glazbe.” Ostvarila se vizija staroga gradskoga Poglavarstva: “Hvala vam šenpeterska pleh-muzika! Mi imamo svoju!”.

Društvo je bilo poznato po već spomenutoj pumpi Rosenbauer i po “lojtri rastegači” visokoj 14 metara.

Neki od penjača su bili: Martin Polak, Anton Barilić, Stjepan Barišić, Stjepan Kauzlarić, Marijan Hazer, Janko Belužić i još neki za koje nemamo podatke.

ĐURO STJEPAN DEŽELIĆ

Otac hrvatskoga vatrogastva Đuro ( Gjuro ) Stjepan Deželić rođen je u Ivanić-Gradu 25. ožujka 1838. godine. Pučku školu je završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Zagrebu, a 1862. godine posvetio se studiju prava. Godine 1872. postao je gradskim senatorom. Od 1898. godine službuje kao zamjenik gradskoga načelnika grada Zagreba, a 1906. godine postaje začasnim (počasnim) građaninom grada Zagreba. 9. rujna 1906. godine Skupština Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice dodijeljuje mu „Začastni znak” što je bilo najviše priznanje u hrvatskom vatrogastvu. Đuro Stjepan Deželić osobito se zalagao za uvođenje hrvatskoga jezika u sve oblike djelovanja vatrogasnoga društva. Prema zapisnicima Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva u Zagrebu, on prevodi godišnji izvještaj na hrvatski jezik i 5. listopada 1877. godine na njegov zahtjev zaključeno je da će se zapisnici odborskih sjednica voditi samo na hrvatskom jeziku. 

Povijesno je nevrednovana zasluga Deželića za razvoj hrvatskoga vatrogastva, naročito 1884. Godine, kada je iz Varaždina povukao Kolarića u Zagreb rekavši mu ( 1885. ) neka čita, uči i piše o vatrogastvu, a da mu je on uvijek na raspolaganju za pomoć. Nakon toga Kolarić je krenuo na „vatrogasni put u svijet”, pisao, imenovan za učitelja „vatrogasne struke”. Otac hrvatskoga vatrogastva Đuro Stjepan Deželić umro je 28. listopada 1907. godine u sedamdesetoj godini života.

Odbor za otkriće spomen-ploče Đuri Stjepanu Deželiću, Ivanić-Grad: „Da se tom njegovu radu oda dužno priznanje i da mu se sačuva spomen u rodnom mjestu, odlučilo je jedno od najstarijih društava u Ivanić-Gradu, Građanska knjižnica, da mu podigne spomen-ploču. Želeći tome dati šire značenje, a obzirom na veliki rad Deželića oko organizacije vatrogastva u našim krajevima, pozvala je Građanska knjižnica na suradnju i Dobrovoljno vatrogasno društvo. To je djelo privedeno uz pomoć svih njegovih štovatelja i Ivanićana.”

U Dobrovoljnom vatrogasnom društvu u Zagrebu od 1870. godine s prekidima djelovala je vatrogasna limena glazba. Za tu vatrogasnu glazbu 1898. godine Ivan pl. Zajc ( 1832. – 1914. ) skladao je na stihove Đure Deželića „Vatrogasnu himnu “.

PROFESIONALNA POSTROJBA

Poslije Drugoga svjetskoga rata rad DVD-a Ivanić-Grad oslanja se na obrtnike, kalfe i šegrte, koji su u to vrijeme bili jedini gospodarski oslonac u Ivanić-Gradu. Društvo je dragovoljnim prinosima i darovima opremilo glazbenike i naša glazba ponovno radi. Društvo aktivno koristi staru “spasiteljicu”, pumpu Rosenbauer nabavljenu 1928. godine, koja radi zahvaljujući radu i umijeću Mate i Joze Augustića, te Antona Pažića.

Vatrogasna glazba nije smjela svirati na pogrebima u pratnji svećenika, sve do pogreba našem sugrađaninu sportašu Stjepanu Grgecu, koji je bio djelatnik zagrebačke Elektre, pa mu je tako i svirala zagrebačka glazba uz pratnju svećenika. Tadašnjega općinskoga tajnika Marijana Blažura biraju za predsjednika DVD-a. Viktor Koch je 1952. godine postao prvi vatrogasni oficir. Zbog svoje radišnosti i skromnosti bavio se isključivo strukom. Godine 1962. Društvo nabavlja novo navalno vozilo SORA.

Razvojem INA-e i postepenim uvođenjem novih tehnologija gašenje požara postaje sve složenije i zahtjevnije. Ova činjenica osobito dolazi do izražaja nakon velikoga požara u ME-BA-i 1967. godine, koje su gasili vatrogasci INA-e i zagrebački vatrogasci, jer naši nisu imali potrebnu opremu za takvu vrstu požara. 2. rujna 1969. godine Vatrogasni odbor općine Ivanić-Grad donosi rješenje, kojim se Franju Barilića iz Ivanić-Grada, imenuje rukovodiocem Profesionalne zajedničke vatrogasne jedinice. Franjo Barilić dužnost obnaša volonterski, pa obzirom na poslovne obveze na svojem radnom mjestu, početkom 1970. godine imenuje prvoga vatrogasnoga časnika, Stjepana Belovarića komandirom Profesionalne zajedničke vatrogasne jedinice. Zapošljavanjem vatrogasaca u PVJ 1976. godine dežurna smjena sastoji se od 2 vatrogasca i vozača. DVD Ivanić-Grad ostaje i dalje logistička potpora PVJ u ljudstvu i u materijalno tehničkim sredstvima. Odmah nakon toga događaja, u DVD Ivanić uvodi se stalno dežurstvo sa 2 zaposlena člana DVD-a i 2 djelatnika ME-BA-e. To je zapravo bila preteča današnje Javne vatrogasne postrojbe.